Blagdan Tijelova je u Taru proslavljen tako da je nakon mise bila procesija. Misa je bila u 10,00 sati ali je nakon mise padala lagana kiša i bilo je teško odlučiti da li održati ili ne procesiju. Budući da na Tijelovo u Taru nije bilo godinama procesije ( vjerojatno od II. Svjetskog rata) ipak je odlučeno da se procesija održi. Hvala Bogu kiša je uskoro prestala tako da se procesija održala na radost prisutnih vjernika. Velika hvala svima koji su se uključili u organizaciju da bi se procesija održala: Nosačima baldakina, križa i zastave, ženama koje su ukrasile četiri oltara u mjestu, poslužiteljima svećeniku i posebno zboru koji je pratio pjevanjem.

U Novoj Vasi ove godine je po drugi put bila tijelovska procesija. Prošle godine je bila nakon dugo vremena prvi put održana procesija tako da je bilo već neko iskustvo u organizaciji samoga čina. Misa je bila u 17,00 sati. Procesija je krenula oko 18,00 sati i vrijeme je bilo povoljno, ali se kod trećeg oltara spustila jaka kiša, gdje sam ipak po kiši obavio blagoslov i nije bulo druge nego se vratiti u crkvu i četvrtu postaju imati u crkvi. Tako da će ova procesija ostati u sjećanju po tome da su sudionici pokisli, što nije po mom mišljenju bilo nešto loše. Što smo neki pokisli radi Isusa nije ništa strašno.

                                                                                                                                                                            Poreč, 26. svibnja 2020.

Draga braćo župnici!

 Dobili smo više upita o mogućnosti slavlja sakramenata a pogotovo sakramenta potvrde i Prve pričesti u našim župama nakon što su ublažene mjere za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom. Po tom pitanju trebamo biti veoma oprezni jer još službeno nije proglašen završetak epidemije. Tako da još uvijek postoje određene mjere koje nas sve zajedno pozivaju, obvezuju i potiču na povećani oprez.

Spomenuta slavlja okupljaju, osim djece i roditelja, i veći broj rodbine i prijatelja prvopričesnika kao i članove župne zajednice. A treba imati u vidu i socijalni razmak među osobama, poglavito u zatvorenom prostoru tj. u crkvama. Također, svjesni smo da nije svaka župa ista tj. da nema svaka župa jednako prostranu crkvu.

Imajući sve to na pametni dajemo vam sljedeće preporuke i upute prema kojima ćete, za sada, postupati u svojim župama.

Krštenja djece neka se slave samo pojedinačno; slavlja krštenja više djece dopuštena su samo kada je riječ o krštenju djece iz iste obitelji, poštujući opće i posebne upute vezane uz liturgijski prostor i predmete koji se koriste u obredu.

Kršćanska inicijacija. Za slavlje inicijacije katekumena, u skladu s ranijim prijavama, župnicima se daje ovlast da pripremljenim katekumenima podijele sakramente kršćanske inicijacije. Župnicima se ovime daje i ovlast da već krštenim odraslim osobama koje su se za to pripremile podijele ostale sakramente kršćanske inicijacije (potvrdu i euharistiju).

Prva sveta pričest. Župnicima se dopušta organizirati slavlja prvih pričesti u župama. Prije odluke o organiziranju slavlja prve pričesti i prve ispovijedi, treba se održati sastanak s roditeljima te dobiti njihov pisani pristanak (obrazac u prilogu). Ujedno bi bilo dobro sa svim roditeljima razmotriti mogućnost organizacije slavlja na otvorenom. U svakom slučaju vas pozivamo da pratite i poštujete mjere koje su ili koje će biti na snazi. Slavlja prvih pričesti se, naravno, mogu slaviti tijekom ljeta ili na jesen, tj. na početku nove školske godine, ovisno o vjeronaučnoj pripravi i prilikama, budući da ne smijemo zaboraviti da primanju sakramenta prve pričesti prethodi i prikladna vjeronaučna pouka.

Sakrament potvrde do daljnjega se odgađa i predviđa eventualno na jesen. Dakako potrebno je kandidate pripremiti za primanje svete potvrde.

Sakrament ispovijedi. Župnici neka potiču vjernike na pristupanje sakramentu svete ispovijedi, naznačujući vrijeme u kojemu je svećenik/svećenici na raspolaganju u crkvi za taj sakrament.

Svećeničko ređenje ove godine će biti u subotu, 20. lipnja 2020. godine, s početkom u 11 sati. Sve pozivam da za naše đakone koji će postati svećenicima ustrajno molimo.

Sakrament ženidba. Za slavlje ovoga sakramenta treba poštovati opće i posebne upute vezane uz liturgijski prostor i predmete koji se koriste u obredu. Zaručnički tečajevi se mogu također nastaviti u okvirima koji su propisani zbog pandemije.

Zazivamo na sve zagovor Majke Božje Marije, Zdravlja bolesnih, i blaženog Miroslava Bulešića.

                                                                                                 Dražen Kutleša, biskup

POREČKA I PULSKA BISKUPIJA

ŽUPA _______________________________

Datum: ____________________

Poštovani roditelji!

Drago nam je da je vaše dijete upisano među ovogodišnje kandidate za Prvu ispovijed i Prvu svetu pričest. Na taj način svjedočite o važnosti duhovnog rasta i izgradnje svoga djeteta u povezanosti s Isusom Kristom u njegovoj Crkvi.

Zbog izvanrednog stanja uzrokovanog opasnošću zaraze koronavirusom, u većini župa slavlje Prve svete pričesti nije se moglo održati u redovito vrijeme. Budući da su ublažene mjere donesene protiv širenja zaraze koronavirusom te je ponovno omogućeno javno slavljenje misa s narodom u crkvama, pokazala se prilika da ponovno razmotrimo mogućnost slavlja Prve svete pričesti u našoj župi.

Ovime vas molimo da svojim potpisom potvrdite želju i dadnete svoj pristanak da vaše dijete, u sadašnjim okolnostima, pristupi Prvoj ispovijedi i Prvoj svetoj pričesti. Također svojim potpisom jamčite da ćete se pridržavati propisanih mjera za ta slavlja.

Molimo Vas da ovaj dopis što prije vratite župniku. Ovisno o vašoj odluci, izvijestit ćemo Vas o daljnjem postupku priprave i održavanja slavlja.

___________________________

župnik

Potvrđujemo želju da naše dijete ______________________________ (ime i prezime djeteta) pristupi slavlju prve svete pričesti.

Potpisi roditelja:   ______________________________

                                     100. godišnjica rođenja Bl. Miroslava Bulešića

Bl. Miroslav Bulešić, rodio se 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župe Svetvinčenat, od roditelja Miha i Lucije rođ. Butković. Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima. Prve je molitve i prve istine katoličke vjere mali Miroslav naučio iz molitvenika «Oče budi volja tvoja», knjige koju je za duhovne potrebe hrvatskih vjernika u Istri u 19. stoljeću sastavio biskup Juraj Dobrila. Osnovnu školu polazio je u Juršićima, gdje mu vjeroučiteljem bijaše revni i vrijedni svećenik Ivan Pavić. U desetoj godini života Bulešić se opredjeljuje za sjemenišno školovanje. Pošto je godinu dana bio u pripravnici «Alojzjevišče» u Gorici, Miroslav Bulešić ulazi u sjemenište u Kopru za školsku godinu 1931/32. U koparskom sjemeništu boravi do 1939. godine, kada je, završivši pet razred gimnazije i tri razreda liceja, položio ispit zrelosti, veliku maturu, njegov ga porečki i pulski biskup upućuje na jesen 1939. na studij u Rim.

U Vječnom gradu bogoslov Bulešić boravio je od jeseni 1939. do ljeta 1943. godine. U rano proljeće 1943. godine, na poziv svog biskupa, bogoslov Bulešić vratio se u Istru da primi svećeničko ređenje. Za svećenika je zaređen 11. travnja 1943. godine u župnoj crkvi u Svetvinčentu.

                        MUČENIŠTVO ZA VJERU Lanišće 24.08.1947.

Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: «Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…». Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja Laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: «Isuse, primi dušu moju!».

Tadašnje vlasti nisu dopustile da se ovaj odvažni svjedok vjere pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu, gdje su pokopani kraj glavnog ulaza u crkvu mučenika sv. Vincencija, na groblju; odatle su g. 2003. preneseni u župnu crkvu, gdje se i danas štuje. U Biskupiji porečkoj i pulskoj provedeno je (1998.-2004.) službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. predano Kongregaciji u Rim.

Blaženim je proglašen 28. rujna 2013. godine u Pulskoj areni. Predstavnik Svetog Oca uzoriti kardinal Angelo Amato prefekt Kongregacije za kauze Svetih tada ga je proglasio blaženim.

Blaženi Miroslave, moli za nas!