Sveti Jeronim - prigodom 1600. godišnjice smrti

   Ime Hieronymus je latinskog porijekla a znači „sveto ime“. Na francuskom imamo Jerome, na talijanskom Geronimo i Girolamo a na hrvarskom Jeronim, Jerko, i Jere. Rođen je u dalmatinskom gradiću Stridonu oko 347. godine a umro u Betlehemu 30. rujna 420. godine. Nije danas poznato gdje se nalazio gradić Stridon. Neki smatraju da je to Štrigova u Međimurju a neki da je Zrenj u Istri, ili neko drugo mjesto, a radi se svakako o tadašnjoj rimskoj pokrajini Dalmaciji.

   Jeronim je primio sakrament krštenja od pape Liberija u svojoj devetnaestoj godini života. U to vrijeme su se uglavnom krstili odrasli, što je bilo razumljivo jer je kršćanstvo 313. godine dobilo slobodu a 380. godine postaje jedinom vjerom u rimskom carstvu i tada su mnogi odrasli nakon odluke primali krštenje. Tada je prvi put primio i Svetu pričest i po njegovu sjećanju kaže: „Možda prvi put otkako se sjeća, potekoše mu suze niz lice“

Sv. Jeronim je mnogo putovao. Tako je otišao na naukovanje u Rim, gdje je proučavao povijest, stare klasike i usavršavao se u retorici i učio strane jezike od kojih su mu kasnije najviše bili potrebni hebrejski i grčki jezik. Kao mlada osoba oduševljava se za isposnički život te odlazi u pustinju u blizini Antiohije. Radi nekih razmirica među monasima Jeronim odlazi u Antiohiju gdje je zaređen za svećenika, gdje se je s velikim žarom posvetio prijevodu Svetoga pisma. Nedugo zatim ga papa Damaz I. u 35. godini života poziva u Rim gdje je postavljen za tajnika i savjetnika papi. U Rimu nije dugo ostao zbog svoga naglog karaktera i žestokog temperamenta je stekao neprijatelje. Odlazi opet u Antiohiju nakratko i potom odlazi u Betlehem gdje je ostao do svoje smrti.

Ono što je posebnost za Jeronima je da se bavio pisanjem i prevođenjem. Na latinski je preveo Bibliju iz hebrejskog i grčkog jezika. Taj prijevod poznat je kao „Vulgata“ (općeraširena). Latinski vulgus znači puk, najširi slojevi. Taj prvi prijevod Biblije je je kao predložak za kasnije najprevođeniju knjigu u povijesti. Sveti Jeronim je imao veliku inteligenciju i pamćenje, tako da je primjerice „Knjigu o Juditi“ preveo u jednoj noći, a „Knjigu o Tobiji“ u jednom danu.

                                 Sv. Jeronim i lav

   Legenda kazuje kako je jednog dana kada je Jeronim bio ispred samostana zajedno sa subraćom redovnicima, došao lav koji je izgledao kao bolestan. Dok su se njegova subraća posakrivala i razbježala, Jeronim je pošao ususret lavu i pozdravio ga srdačno kao gosta. Tada mu je lav pružio za pozdrav jednu šapu, koja je očito bila ranjena. Tada je on pozvao braću redovnike neka slobodno dođu i rekao im da operu ranjenu šapu i da je previju. Dvojica najhrabrijih učiniše to, dok je Jeronim milovao lava po grivi. Prema kazivanju ove legende lav je ostao kod redovnika u samostanu i dobio je posao da čuva jednog magarca na paši. Jednoga dana lav je čuvajući magarca zaspao i baš tada su naišli trgovci s devama koji su ukrali magarca. Kada je lav došao navečer u samostan bez magarca braća su zaključila da je lav sigurno pojeo magarca pa mu nisu ništa dali za večeru. Kad su to dojavili Jeronimu on je naredio da lavu daju uobičajenu večeru i da ne sude bez da znaju što se zapravo dogodilo. Za kaznu lav je od tada morao nositi iz šume drva koje je prije nosio magarac. Lav je stalno motrio hoće li možda pronaći svoga druga magarca, što mu se posrećilo kada se je karavana koja je ukrala magarca vraćala s natovarenim devama a na čelu s natovarenim magarcem. Lav je prepoznao da se radi o magarcu za kojega je bio krivo optužen da ga je pojeo, te je potrčao ričući. Pratioci karavane se razbježali od straha na sve strane, dok su se lav i magarac radosno pozdravili na svoj način. Tada je lav utjerao u samostan karavanu, sav sretan što je tada uvjerio subraću da su ga nedužna okrivili za magarca. Ljudi koji su ukrali magarca došli su kod Jeronima i priznali da su oni ukrali magarca. Jeronim im je oprostio i rekao da više nikada ne ukradu nešto što je nečije vlasništvo. Kao zadovoljštinu za krađu dadoše polovicu svoje robe samostanu.

Sveti Jeronim se prikazuje kao isposnik, starac u pećini ili pustinji, često u molitvi i pisanju. Nerijetko se prikazuje pokorničkim udaranjem kamenom o prsa, uz molitvu za oprost grijeha navodno spominjući se zavičaja: „Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum“ ( Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac). Rjeđe se prikazuje u grimiznim haljinama i crvenim šeširom (kardinalska odjeća) uz kojega se nalazi lav. Tako se naš kip Sv. Jeronima prikazuje u kardinalskoj odjeći, što je sigurno zbog toga da je kroz nekoliko godine bio tajnik i savjetnik pape Damaza I.

                         Sv. Jeronim i Hrvati

   Prema predaji Sv. Jeronim je jedno kratko vrijeme živio u jednoj špilji na Marjanu, što nije nemoguće jer su tamo stoljećima obitavali pustinjaci, a i danas postoji crkva Sv. Jeronima na Marjanu. U hrvatskoj kulturnoj tradiciji on je smatran Dalmatincem i Hrvatom. Također neki smatraju da je Jeronim začetnik glagoljskoga pisma i glagoljice i da je to pismo nazivano i Jeronimovim pismom. Tako papa Inocent IV potvrđuje u 13. stoljeću uporabu narodnog jezika u bogoslužju „gdje god postoji taj običaj“, a to su pokrajine Dalmacija, Hrvatska, Istra, Hum i Bosna. Papa navodi da svoje pismo imaju od Jeronima te ga nazivaju Jeronimovim, a što i on čini. Otac hrvatske književnosti Marko Marulić je napisao je knjigu: „Život Sv. Jeronima“, kao svom sunarodnjaku gdje kaže da je Jeronim njegov a on Jeronimov.               

  Crkva Sv. Jeronima u Novoj Vasi

  Crkva je građena u gotičkom stilu. Nema podataka kada je sagrađena. Vizitator, biskup Padove Augustin Valier, zapisao je povodom vizitacije 2. siječnja 1580.g. Župna crkva Sv. Jeronima ima dva zvona. Prozori su bez stakala. Sve je priprosto, čak i pod. U samoj crkvi uz svetohranište postoji i krstionica. Dva su oltara: svetog Jeronima i mali svetoga Roka uz koji je vezana bratovština svetoga Roka. Kasniji izvještaji navode da je u Novoj Vasi bilo više bratovština (4) koje su imale svoje oltare u crkvi. Godine 1600. godine još se crkva na groblju naziva župnom, a uskoro više ne nego crkva svetoga Roka koja se počela graditi 1580. godine, koja se nalazila na mjestu današnje župne crkve. Sadašnja župna crkva Sv. Roka je sagrađena 1853. g.   Budući da je crkva Sv. Jeronima na groblju, trebalo bi misiti kroz kvaterne nedjelje i na blagdan Sv. Jeronima, što je trenutno upitno zbog pandemije korona virusa.

    Neke izreke i pouke Sv. Jeronima

   Stvoreni po obličju i prilici Božjoj, svojom krivicom navlačimo na se mnoga obličja. Pa kao što na pozornici u teatru jedan isti glumac sad snažan predstavlja Herkula, sad mekušac pretvara se u Veneru, sad drhtav u Cibelu, tako i mi koliko grijeha imamo toliko obraza ne sebi nosimo.

   U mome zavičaju – gdje prostačka neuljudnost jest domorodna – trbuh je Bog, i živi se bez ikakve brige za svoju budućnost; svetiji je onaj koji je bogatiji.

Mnoštvo je uvijek prevrtljivo i ne ostaje u započetoj nakani. Poput valova i raznolikog vjetra vuče se amo i tamo. Onoga koga sada časti i koga štuje kao proroka, kasnije protiv njega viče: toga „raspni, raspni“.

   Najviše vrijedi vjera koja djeluje po ljubavi. Primjer vjere koja djeluje po ljubavi pruža ona raspuštenica koja je Gospodina i dok je sjedio u farizejevoj kući , suzama oprala noge, kosom ih osušila i pomasti namazala.

   Usteži jezik od ogovaranja. Budi na oprezu u govorenju svome i znaj da sve što kažeš o drugome, tvoja te savjest osuđuje i sam se nalaziš u onome čim si drugoga korio.

   Još nije početak, a već je kraj života. To prije znaš što su suze nego li smijeh, to prije osjetiš cvil negoli veselje.

Neobično je da ima puno zapisanoga gradiva koje se odnose na Sv. Jeronima. Nije bilo lako izdvojiti ono što je najvažnije u odnosu na njega. Ja sam iznio ono što sam smatrao da je važno izdvojiti kako bi se čitatelji barem malo upoznali sa crkvenim naučiteljem Sv. Jeronimom prigodom 1600. obljetnice njegove smrti.   (Nova Vas: 11.9.2020. I.Princ, župnik)

                Preporuke iz Biskupije Porečke i Pulske za liturgijska slavlja u našim crkvama

• Poruke u svezi sudjelovanja na vjerskim slavljima

• Neka se suzdržavaju dolaska na vjerska slavlja i okupljanja u slučaju bolesti i pojave simptoma infekcije dišnih putova.
• Neka se izbjegavaju odlasci na vjerska okupljanja i slavlja osobe koje su bile u područjima zahvaćenim širenjem zaraze ili su bile u doticaju s osobama koje su oboljele o koronavirusa.
• Neka izbjegavaju odlazak na vjerska slavlja i druga vjerska okupljanja, posebice onih koja uključuju veći broj prisutnih, starije životne dobi i osobe s kroničnim bolestima.

• Upute prilikom liturgijskuh slavlja

• Neophodno je održavati udaljenost između svih sudionika od najmanje dva metra prilikom ulaska i izlaska iz crkvenih objekata te unutar same crkve, neovisno o tome sjedi li se u klupama, stoji ili čeka u redu za podjele pričesti.
• Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebna udaljenost od dva metra jedno od drugih.
• Ako je moguće organizirati, preporuča se da liturgijsko slavlje prenosi zvučnicima na prostoru ispred ulaza i oko crkve, tako da dio vjernika može pratiti izvan crkve.
• Neka se u škropionice ne ulijeva blagoslovljena voda; neka te posude ostanu prazne. Stoga će vjernici pri ulasku i izlasku iz crkve pokleknuti ili se duboko nakloniti znamenujući se znakom križa bez blagoslovljene vode.
• Neka se kao gesta pružanja mira u slavlju Euharistije ili u službama Božje riječi ne koristi uobičajena gesta rukovanja.
• Neka se vjernici pričešćuju primanjem svete hostije na dlan jedne ruke, kako bi drugom rukom hostiju prinijeli svojim ustima, a djeci neka se ne stavlja križić tijekom pričesti.
• Neka svećenik prije misnog slavlja dobro opere ruke, a neposredno prije početka dijeljenja svete pričesti neka upotrijebi dezinficiens za ruke na bazi alkohola.

                              Druge upute i preporuke od Biskupije Porečke i Pulske

  • Za ispovijed se preporuča prostor ( crkva, sakristija ili dvorana ) gdje je moguće ostvariti potrebno fizičko distanciranje.
  • Sakramenti vjenčanja i krštenja i drugo odvija se na način da bude prisutno najviše 10 osoba ukoliko se radi o manjem prostoru ili više osoba s prethodno navedenim razmakom od najmanje 2 metra između osoba. Svećenik, kumovi i ostale osobe koje neminovno dolaze u bliži kontakt preporuča se da nose maske, dok fizički kontakt posebno s malim djetetom od strane osoba koje nisu roditelj izbjegavaju. Obredne geste koje pretpostavljaju nužnost dodira potrebno je svesti na najmanju moguću mjeru. Malo dijete ne nosi masku zbog opasnost od gušenja.
  • Krizme koje su predviđene za mjesec svibanj odgađaju se do daljnjeg.
  • Župna kateheza i druge župne aktivnosti za djecu u organizaciji župe se do daljnjega odgađaju.
  • Pjevanje pjevačkog zbora i zajednice do daljnjega se izostavlja.
  • Neka se redovito provjetravaju crkve i druga molitvena mjesta.
  • Neka se primjenjuju mjere pojačane higijene i svakodnevnog čišćenja vjerskih prostora.
  • Neka se osiguraju punktovi s dezinfekcijskim sredstvima za ruke u prostorima gdje se vjernici okupljaju.
  • Neka se vrata crkve drže otvorenima da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve.

„Mir vama“ – razmišljanje na drugu vazmenu nedjelju

                                                          (Nedjelja Božjega milosrđa)                      

 „Mir vama“ nije samo pozdrav apostolima nego i dar Uskrsloga. Apostoli su nakon Velikog petka doživjeli veliki stres i zato su u strahu od Židova bili zatvoreni bojeći se da ne bi i oni doživjeli kao Isusovi učenici istu sudbinu kao i njihov Učitelj. Zato se Uskrsli Spasitelj navečer prvoga dana u tjednu ukazuje tako što ulazi iako su vrata bila zatvorena kako bi prestrašenim apostolima donio mir u njihovoj tjeskobi i strahu zbog svega što su tada proživljavali. Današnji odlomak evanđelja ističe kako apostol Toma zvani blizanac nije bio nazočan kod ukazanja i smatrao je da to nije istina što su mu ostali učenici svjedočili da su se susreli s Uskrslim Gospodinom i da neće vjerovati dok god ne opipa rane na Isusovim tijelu. Nakon osam dana Isus se opet ukazuje apostolima koji su se zatvorili u kući s time da je tada bio i Toma prisutan i kojega je Uskrsli pozvao da dodirne njegove rane s porukom: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran“ Tada je Toma shvatio da su ostali učenici bili u pravu kada su mu govorili o Isusovu ukazanju na dan Uskrsa uvečer. Tada je Toma rekao: Gospodin moj i Bog moj.“ Isus je odgovorio Tomi: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.

   Kroz Ivanovo evanđelje se provlači tema vjere i nevjere. Tako i današnji odlomak govori „da je Isus Krist, Sin Božji“ i da po njemu imamo život u njegovu imenu. Tu se ne misli na zemaljski život, makar ni on nije isključen nego se misli na vječni život koji se postiže vjerom ili još više životom po vjeri. Zato u situaciji straha za život u ovoj korona epidemiji je možda teško ispovijedati i živjeti vjeru kako smo to činili do sada. Možda nam je vjera stavljena na kušnju više nego prije ove epidemije, zato razmišljajući o tome što je Isus rekao Tomi „blaženi koji ne vidješe a vjeruju“ mi trebamo isto dar Uskrsloga Spasitelja a to je mir.

Današnju II. Uskrsnu nedjelju po odluci pape Ivana Pavla II. Slavimo kao i nedjelju Božjega milosrđa. Sv. Faustina Kowalska koja je živjela u prvoj polovici 20. stoljeća imala je doživljaje susreta i razgovora s Isusom. Postoji mnoštvo poruka koje je Isus dao Svetoj Faustini. Evo što je rekao o molitvi krunice koju nazivamo Krunica Božjeg milosrđa a koju je Isus dao njoj: „Moja kćeri , daj mi duše. Znaj da je tvoja zadaća osvajati duše molitvom, žrtvom i ohrabrenjem za mene, pouzdavajući se u moje milosrđe. Moja kćeri, ja te želim poučiti kako žrtvom i molitvom trebaš spasavati duše. Molitvom i trpljenjem spasit ćeš više duša nego neki misionar poukama i propovijedima. Neprestano moli krunicu (Božjeg milosrđa) koju sam te naučio. Ma tko god je bude molio, doživjet će na smrtnom času moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik – ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost mog beskrajnog milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama koje poklone povjerenje Božjem milosrđu. Svaku dušu koja moli tu krunicu branit ću u času smrti. I kad drugi tako mole kod umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg, ublažuje se Božja srdžba i beskrajno milosrđe obuzima dušu. Dubine mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama mojeg Sina.“  Nova Vas, 19.4.2020.

                                  Podatci o župi Nova Vas

Mjesto Nova Vas se nalazi četiri kilometara sjeverno-istočno od Poreča. Dočim župu čine mjesta: Antonci, Barbići, Bašarinka, Blagdanići, Brčići, Cancini, Dekovići, Gedići Kosinožići Kukci, Mihatovići, Nova Vas, Rošini, Stancija Vodopija, Stranići i Vržnaveri.

Popis stanovništva iz 2011. godine donosi sljedeće podatke o broju stanovnika; Antonci: 164, Bašarinka: 90, Blagdanići: 15, Brčići: 163, Cancini: 158, Dekovići: 45, Gedići: 97, Kosinožići: 99, Mihatovići: 122, Nova Vas: 480, Rošini: 186, Stancija Vodopija: 116, Stranići: 177 i Vržnaveri: 76.

Sveukupni broj stanovnika iznosi: 2488.

Više...

       Molitva Sv. Roku protiv zaraznih bolesti  

O, Bože Spasitelju – Isuse Kriste, Ti si u svojoj punoj blagoj providnosti i očinskoj mudrosti

Svetog Roka postavio za moćnog zaštitnika protiv zaraznih bolesti i preko njega udijelio obilje

blagoslova bližnjima u tjeskobi.

Zbog njegovih zasluga smiluj se nama, kad je naše zdravlje ugroženo i kad nas strah od smrti

obuhvati. Odvrati anđela smrti da imamo vremena za kajanje, jer Ti ne želiš smrt grešnika,

nego da se obrati i živi. Amen.

Gospodine, priteci mi u pomoć.

Jer sam slab i siromah, pomozi mi o, Bože.

Ti si moj Pomoćnik i Spasitelj.

Gospodine ne odugovlači dalje.

Sv. Roko, moli za nas.

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.

                  Životopis Sv. Roka

Sv. Rok rođen je 1295 u Montepelliru u južnoj Francuskoj. Otac mu je bio grof a njegovi pretci su se borili za oslobođenje Svete zemlje od islamskih osvajača. On je izmoljen od roditelja koji su se zavjetovali i tako ga izmolili. Sa 20 godina je ostao bez roditelja. Tada je sva svoja dobra prodao i razdijelio siromasima, poput Sv. Antuna opata. Potom se uputio na hodočašće u Rim.

Više...

Župna crkva Svetog Roka prz.

Sadašnja crkva je sagrađena 1853. godine na mjestu prijašnje iz XVI stoljeća koja je bila posvećena Svetom Antunu opatu, a posvećena 16.8.1854. godine od biskupa Peteania. Kroz povijest crkva je više puta obnavljana, a posljednji put je obnovljena 2009. godine. Uz crkvu je sagrađen zvonik visine 22 metra u kojem se nalaze 2 elektrificirana zvona. Veće zvono promjera 80 cm a visine s krunom 84 cm, težina mu je 270 kg. a glasa H. Manje zvono je 70 x 70 cm. Na zvoniku se nalazi sat sa klasičnim mehanizmom koji je neispravan, ali sat namjesto toga radi na struju.

Crkva je jednobrodna, neoromaničkog sloga, vanjskih dimenzija 27 x 12 metara. U crkvi se nalaze tri oltara: glavni oltar s kamenim kipovima Sv. Maura i Sv Eleuterija, oltar Sv. Antuna opata, i oltar Majke Božje Karmelske. Na oltaru Sv. Antuna opata nalazi se i njegov kip izrađen od drveta, a na oltaru Majke Božje Karmelske osim kipa Gospe s djetetom, nalaze i manji drveni kipovi Sv. Petra i Sv. Sebastijana. U lađi crkve s desne strane u kutu nalazi se drveni kip Sv. Roka a s lijeve strane kip Sv. Antuna padovanskog. Na svodu u svetištu crkve nalazi se slika Sv. Roka, a na svodu lađe crkve nalazi se slika Majke Božje.

Više...