(Nedjelja Božjega milosrđa)
„Mir vama“ nije samo pozdrav apostolima nego i dar Uskrsloga. Apostoli su nakon Velikog petka doživjeli veliki stres i zato su u strahu od Židova bili zatvoreni bojeći se da ne bi i oni doživjeli kao Isusovi učenici istu sudbinu kao i njihov Učitelj. Zato se Uskrsli Spasitelj navečer prvoga dana u tjednu ukazuje tako što ulazi iako su vrata bila zatvorena kako bi prestrašenim apostolima donio mir u njihovoj tjeskobi i strahu zbog svega što su tada proživljavali. Današnji odlomak evanđelja ističe kako apostol Toma zvani blizanac nije bio nazočan kod ukazanja i smatrao je da to nije istina što su mu ostali učenici svjedočili da su se susreli s Uskrslim Gospodinom i da neće vjerovati dok god ne opipa rane na Isusovim tijelu. Nakon osam dana Isus se opet ukazuje apostolima koji su se zatvorili u kući s time da je tada bio i Toma prisutan i kojega je Uskrsli pozvao da dodirne njegove rane s porukom: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran“ Tada je Toma shvatio da su ostali učenici bili u pravu kada su mu govorili o Isusovu ukazanju na dan Uskrsa uvečer. Tada je Toma rekao: Gospodin moj i Bog moj.“ Isus je odgovorio Tomi: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.
Kroz Ivanovo evanđelje se provlači tema vjere i nevjere. Tako i današnji odlomak govori „da je Isus Krist, Sin Božji“ i da po njemu imamo život u njegovu imenu. Tu se ne misli na zemaljski život, makar ni on nije isključen nego se misli na vječni život koji se postiže vjerom ili još više životom po vjeri. Zato u situaciji straha za život u ovoj korona epidemiji je možda teško ispovijedati i živjeti vjeru kako smo to činili do sada. Možda nam je vjera stavljena na kušnju više nego prije ove epidemije, zato razmišljajući o tome što je Isus rekao Tomi „blaženi koji ne vidješe a vjeruju“ mi trebamo isto dar Uskrsloga Spasitelja a to je mir.
Današnju II. Uskrsnu nedjelju po odluci pape Ivana Pavla II. Slavimo kao i nedjelju Božjega milosrđa. Sv. Faustina Kowalska koja je živjela u prvoj polovici 20. stoljeća imala je doživljaje susreta i razgovora s Isusom. Postoji mnoštvo poruka koje je Isus dao Svetoj Faustini. Evo što je rekao o molitvi krunice koju nazivamo Krunica Božjeg milosrđa a koju je Isus dao njoj: „Moja kćeri , daj mi duše. Znaj da je tvoja zadaća osvajati duše molitvom, žrtvom i ohrabrenjem za mene, pouzdavajući se u moje milosrđe. Moja kćeri, ja te želim poučiti kako žrtvom i molitvom trebaš spasavati duše. Molitvom i trpljenjem spasit ćeš više duša nego neki misionar poukama i propovijedima. Neprestano moli krunicu (Božjeg milosrđa) koju sam te naučio. Ma tko god je bude molio, doživjet će na smrtnom času moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik – ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost mog beskrajnog milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama koje poklone povjerenje Božjem milosrđu. Svaku dušu koja moli tu krunicu branit ću u času smrti. I kad drugi tako mole kod umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg, ublažuje se Božja srdžba i beskrajno milosrđe obuzima dušu. Dubine mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama mojeg Sina.“ Nova Vas, 19.4.2020.